Maria je u teškoj dvojbi. Ona je proteklih godina turistima iznajmljivala svoj stan u atenskoj četvrti Ambelokipoi i to joj je bio financijski spas. Ali sad i grčki poreznici žele vidjeti nešto od novca kojeg ubire direktno od turista: svi koji tako nude svoje stanove moraju se upisati u registar i naravno prijaviti prihod koji su tako ostvarili. Ako su na taj način zaradili manje od 12 tisuća eura, država želi 15% ako je stan iznajmljen najviše 90 dana. Ako je više od toga onda porez može biti i 35%. Tko prekrši ovaj zakon može biti kažnjen novčanom kaznom od najmanje 5.000 eura.
Maria naravno da ne želi uopće vidjeti svoje pravo ime u medijima jer još uvijek ne zna što da radi. Ili će se oglušiti na ovaj propis i zadržati svih 40 eura na dan koliko ubire od turista u nadi da je poreznici neće uhvatiti. A to im ne mora biti teško – konačno, da bi privukla turiste jasno da na internetskoj platformi mora točno reći gdje je njezin stan.
Ili mora povećati svoju cijenu kako bi mogla platiti porez. Jer više ne može bez prihoda koji je tako ostvarivala. Kaže kako joj je taj njezin stan ujedno i blagodat i prokletstvo. S jedne strane naravno da je dobro imati stan i onda se ne treba više brinuti niti u starosti. Ali s druge strane, to je postalo golemo financijsko opterećenje: ona je kupila stan prije krize za oko 100 tisuća eura i zato je uzela kredit. Naravno da nije znala da će se u krizi njezini prihodi smanjiti za gotovo trećinu, ali rate i uvjeti kredita su ostali isti.
Ovo joj je zapravo bio jedini izlaz: “Ako iznajmljujem stan na nekoliko dana kad onda privremeno moram preseliti kod mojih roditelja, onda imam mali dodatni prihod i s tim novcem mogu otplaćivati kredit.” No i grčka država panično traži nove izvore prihoda, osobito jer u Grčkoj nije svima jasno da ikome moraju točno prijavljivati svoje prihode i plaćati porez.
Više turista, a manji prihodi
Samo na američkoj platformi gdje svatko može ponuditi smještaj turistima ima oko 30 tisuća nekretnina u Grčkoj. Atena ovim novim zakonom u svoju državnu blagajnu želi dovesti najmanje 250 milijuna eura. A nisu niti grčki poreznici jedini koji su ustrajali u donošenju takvog zakona protiv “divljih” ugostitelja: Andreas Andreadis koji je na čelu grčkog udruženja turističke industrije (SETE) se još prošle godine žalio na “nelojalnu konkurenciju” takvih privatnih smještaja. A novi podaci grčke središnje banke su također dokaz da očito velik novac odlazi u nepoznatom smjeru: prošle godine je od siječnja do studenog došlo preko 24 milijuna turista, što je gotovo 5% više nego u godini prije toga. Usprkos tome, evidentirani prihodi od turizma su se – smanjili. U 2015. su oni iznosili oko 14 milijardi eura, prošle godine čitavu milijardu manje.
Jesu li krivi takvi privatni ponuđači smještaja? “Vjerujemo da je to povezano, ali na žalost ne raspolažemo točnim podacima”, kaže nam glasnogovornik Udruge Xenofon Petropoulos. U razgovoru za DW u svakom slučaju i on pozdravlja ovaj novi propis, makar upozorava da i u njemu ima nekih nedostataka. Na primjer ta gornja granica od 12 tisuća eura godišnje: “Siguran sam da će sad mnogi ponuđači nekako namjestiti da zarađuju ispod te granice i da onda plaćaju mnogo manje poreza.”
Doduše, Petropoulos priznaje da sigurno ima i drugih razloga za manje prihode od konkurencije platforme airbnb i njoj sličnih. Politička nesigurnost također šteti prihodima ugostitelja. Tek nakon sezone, u jesen je završena prva provjera napora grčke vlade o mjerama štednje što je mnogo kasnije nego što je bilo planirano. “Te odgode su vodile špekulacijama što će biti s Grčkom. Zato smo na žalost bili prisiljeni stranim turoperatorima nuditi osobito niske cijene kako bismo privukli turiste u zemlju”, žali se glasnogovornik SETE.
Platiti porez ili prodati?
A toj nesigurnosti se zapravo ne vidi kraj: opet grčka vlada pregovara sa zajmodavcima i sad se čeka druga provjera grčkih prihoda i rashoda. Sad više nije niti Atena jedina nepoznanica u tim pregovorima: jedan od sugovornika je i Međunarodni monetarni fond i obzirom da tu najveću financijsku težinu nose Sjedinjene Američke Države, veliko je pitanje hoće li današnji Washington uopće željeti pomagati Grčkoj i Europi. O tome će razmišljati i ministri financija zemalja zone eura na sastanku 20. veljače.
Maria je već razmišljala o prodaji svoga stana, jer onda više ne bi imala briga niti s porezima niti s kreditom. Za iznos koji sama plaća bi mogla plaćati najamninu jer su i one u Ateni pale za vrijeme krize. Ali ako se sve zbroji, ni to nije rješenje: “Obzirom na sadašnje stanje na grčkom tržištu nekretnina za ovaj moj stan bih dobila najviše 60, 70 tisuća eura. A prije nekoliko godina sam ga platila 100 tisuća i u međuvremenu plaćala kamate. Pametna investicija izgleda drugačije”, žali se Maria.