Na pitanje „Što bi učinio da dobiješ milijune na lutriji?“ čini se da je najčešći, već pomalo klišeizirani odgovor – proputovao bih svijet. I tako odrastamo i živimo u uvjerenju kako si u današnjem društvu privilegiju putovanja šarenom kuglom mogu priuštiti samo iznimno bogati ljudi. Ali nije tako. Za to vam ne treba puno novca. Već samo informiranost, volja i mrvica hrabrosti.

Dokaz za to je Nikola, Varaždinac s islandskom adresom koji je prije četiri godine dao otkaz i devet mjeseci putovao Jugoistočnom Azijom. Njegova ušteđevina se stanjivala, a želja za daljnjim putovanjem rasla. “Srećom, naišao sam na članak o Workaway-u i Helpx-u i pomislio – ovo zvuči dobro”, priča nam Nikola.

Malo rada, malo odmora

Dok jedni putovanje vide kao priliku za odmor, razgledavanje, nove fotografije i uspomene u obliku suvenira, drugima je – a i Nikola je jedan o takvih – važnije povezati se s lokalnim stanovništvom, uroniti u njihovu svakodnevicu, kulturu i običaje, istovremeno se osjećati i strancem i “kao kod kuće”.

Već prilično popularnoj dugogodišnjoj stranici Couchsurfing preko koje se nudi i traži besplatno noćenje pridružile su se i mogućnosti koje su u Hrvatskoj još uvijek prilično nepoznate i pomalo tajanstvene. Radi se o internetskim platformama poput Workawaya, Helpxa i Wwoofa i preko kojih se spajaju ljudi koji trebaju neku vrstu pomoći i oni koji će to volonterski odraditi u zamjenu za smještaj, a nerijetko i hranu. Preko njih možete pronaći u svim kutovima svijeta samce, parove, obitelji ili zajednice koji bi vas rado ugostili u zamjenu za pomoć u izgradnji, renoviranju, berbi, brizi o konjima, čišćenju, kuhanju, podučavanju jezika, čuvanju djece, ljubimaca…

Sele i Srđan na volontiranju u Mađarskoj Sele i Srđan na volontiranju u Mađarskoj

Prijatelji za život

Nikola je za svoje prvo volontiranje na putovanju odabrao farmu konja blizu Hrvatske – u Austriji. “Za slučaj da mi se ne svidi znao sam da mogu lako otići kući”, govori kroz smijeh. Nakon prvog pozitivnog iskustva, zaredala su se brojna druga diljem svijeta. Tako je uređivao dvorište resorta za djecu s intelektualnim teškoćama u Portugalu, radio u hostelima od Tenerife preko SAD-a do Novog Zelanda, vrtlario i pomagao na mliječnoj farmi u Irskoj, bio ispomoć u gradnji kuće u New Yorku… Lista gradova i poslova je poduža, no najvažniji dio čine ljudi. “Volonteri su mi postali prijatelji za cijeli život, s većinom se čujem redovito, s nekima sam se već i vidio, a s drugima planiram ponovni susret”, kaže Nikola u razgovoru za DW.

Nikola iz Varaždina - nakon kopanja, malo ležanja Nikola iz Varaždina – nakon kopanja, malo ležanja

Poslovi koje na ovakvim platformama možete naći su šaroliki baš kao i lokacije koje variraju od zabačenih seoca sa solarnim panelima i ograničenim internetom do bučnih velegrada. Ovisno o dogovoru radi se u prosjeku 4-5 sati dnevno, vikendi su najčešće slobodni, a možete ostati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, pa i godina. Sve je vrlo transparentno, gosti i domaćini se međusobno ocjenjuju pa mjesta strahu i sumnji nema. Iskustvo u traženom poslu je uvijek dobrodošlo, ali često se događa da učite na licu mjesta i radite nešto po prvi put.

Domaćini na Čiovu

Brojna pozitivna iskustva potvrđuju nam i Srđan i Sele iz Splita koji će, nakon odličnih vlastitih volonterskih iskustava u Austriji i Mađarskoj, uskoro postati domaćini. Na svojim putovanjima uređivali su vrtove, izrađivali kompostišta, bojali zidove, čuvali djecu, podučavali hrvatski jezik, a od sljedeće godine će i sami potražiti volontere koji će im pomoći u ostvarivanju planova ponude aktivnog turizma na Čiovu. “Malo čišćenja apartmana, malo pomoći u vrtu i naravno puno druženja, sunca i mora”, poručuje Srđan.

Sele na Čiovu želi ugošćavati volontere Sele na Čiovu želi ugošćavati volontere

Crne ovce

Dakako, nisu sva putovanja posuta ružama niti svi susreti idealni. Postoje i oni koji zloupotrebljavaju ovakve ideje te umjesto plaćenih radnika u svojim poslovnim, najčešće turističko-ugostiteljskim objektima, traže puno radno vrijeme bez ikakve naknade. Nije uvijek sve idilično. Poneki su volonteri pomalo “izgubljeni”, nepripremljeni na različite vrste zadataka te ponekad zbog neiskustva, a ponekad zbog lijenosti pa čak i razmaženosti,nisu baš od pomoći. Takvi često nisu ni najugodnije društvo. Premda postoje, takve situacije su ipak iznimke i najvažnije je kako kaže Davide iz Italije, iskusni Helpx volonter, „ići kao pravi putnik, bez ikakvih očekivanja, i dati sve od sebe.“ On je do sada iskusio svu raznolikost poslova diljem Europe, uključujući i Hrvatsku, a u planu su mu i zemlje drugih kontinenata.

David i autorica članka u španjolskoj prašini David i autorica članka u španjolskoj prašini

Stoga, ako imate spremne ruke za rad i otvoren um, onda je vrijeme da se otisnete. Ne treba vam puno novca. Već samo prvi korak. Uvjerava vas u to i potpisnica ovih redaka koja upravo sjedi u vlaku, tipka i kreće u novu avanturu.